Alisa u zemlji čudesa
d-mol
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
Blog
srijeda, kolovoz 22, 2012
 Na brdovitom Balkanu ništa novo, uvijek ista priča. Bliži se početak školske godine i uvijek ista priča, vruće je, trebali li odgoditi nastavu? Pa zar se ne može prekopirat model ostalih država u Europi kad već ne možemo ništa sami i nek se već za vijeke vjekova odluči kad gdje počinje škola i amen. Jedni bi se duže kupali, drugi bi na zimovanje (a kao nema se novaca), treći bi da počme, al da bude skraćena, ma svi su najpametniji.

 Posljednja dva dana čitam komentare po portalima i ne mogu vjerovati kad vidim kolika mržnja i napadi na Dalmaciju zbog toga jer se traži odgoda nastave. Pa zar i ostale županije ne mogu zatražiti isto? Zar nas treba odmah sve etiketirati kao neradnike i idiote?

 Radim u srednjoj školi i kad realno pogledam, kod nas se znanje i škola toliko cijene da ista ne bi trebala ni počinjati. U srednjoj školi dobijem đaka koji je 8 godina učio engleski u osnovnoj školi i došao je kod nas bez da zna brojati do 10, a glavni grad Engleske je Berlin???? Onda se prvo upitam koji *** su ovi s njima radili u osnovnoj pa se sjetim zaključivanja u osnovnoj koje nerijetko obavlja i sam ravnatelj jer nastavnik odbija djetetu njegova pajdaša dat željenu ocjenu.

 Mi se ovdje uvijek nadmudrujemo oko krivih stvari. U 21. stoljeću imamo škole bez dvorana, pišemo po kamenim pločama, nemamo grijanje, a djeca izlaze iz škola polupismena (naravno, odmah se okrivi sustav i škola). Pitamo se kada će nama biti bolje? Dok god imamo ovakav obrazovni sustav, nikada. Djecu treba osposobiti za rad, treba ih naučiti određene stvari da bi mogli graditi bolje društvo, ali takva publika više uglavnon ne postoji, zanimaju ih mobiteli, automobili (kad samo vidim kakvim automobilima dolaze u školu, padne mi mrak na oči), klađenje i bančenja, a Kerum i njemu slični su njihovi idoli. Nekidan čitam neku gospođu koja plaće jer se kod kamatara zadužila da bi joj kći mogla na maturalno putovanje i sad je u problemu!!! Prije je bilo tko ima novaca ide na putovanje, tko nema nema. Kad sam završila gimnaziju i maturirala s odličnim uspjehom, majka i otac su me pohvalili dok moji đaci ako uspiju maturirat ili proći razred dobiju auto, bolji mobitel, vozački i što već. Znam, ima ih i skromnih, ali takvi su u manjini.

Mislim da se prepiremo oko krivih stvari, gubimo energiju na pametovanje, a stvarni problemi su negdje drugdje.

geda @ 16:56 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, veljača 1, 2012
Glazba se zavukla u sve segmente našeg života i u njemu zauzima vrlo važno mjesto. Tome svjedoče i česte polemike u nas oko toga da li slušaš urbano pa si normalan ili slušaš narodnjake pa si neka seljačina. Čim se započne diskutirat o ovome, odmah padnu u vodu sve one tipa ne može se generalizirat, tko voli nek' izvoli, o ukusima se ne raspravlja i tome slično.

Prošli tjedan sam bila na maturalnoj zabavi i promatrala mlade na koju glazbu više mrdaju, na Teške boje ili Halidove lakše note. Rezultat pogodite sami. Najsmješnija situacija je bila jučer u zbornici kad je kolegica ušla u zbornicu i šokirana rekla: Pa oni slušaju Nadu Obrić? Ona je nama u moje doba bila predmet sprdnje! Eh, moja kolegeci, danas su oni koji slušaju ono drugo predmet sprdnje.

Činjenica je da nas glazba definira i vodi kroz život, putem nje izražavamo neke svoje stavove, a ponekad nas tjera i da djelujemo. Tako npr. u ratu koračnice i budnice bude nacionalnu svijest, tijekom humanitarnih akcija gotovo najviše novca se prikupi ukoliko se glazbenici uključe u njih, a ponekad i protagonisti crne kronike tvrde kako su inspirirani određenom pjesmom učinili ono što jesu (doduše, ovo su oni koji ne razlikuju fikciju od stvarnosti, ali eto, ima nas svakakvih).

Ono što kod nas baca u očaj je činjenica da nam glazbena scena tone sve dublje i dublje i da je sve manje kvalitete. Pokušajte nabrojiti nekoliko izvođaća koji su u posljednjih 10 godina imali pjesmu vrijednu divljenj. Ja osobno to ne mogu (mislim na našu scenu). Pomozite mi i ispravite me.

No, da situacija bude još gora, osim što ljudi ne znaju više napraviti dobru pjesmu kod nas, mogu reći da se niti ne trude. Možda su i zbog toga počeli harati ovi tribute bendovi koji su dugo pokušavali sa svojim stvarima pa su na kraju završili obrađujući neke tuđe pjesme jer tu su zelembaći, a narod željan dobre glazbe je zagrizao. Npr,  nije mi tako jasno postojanje benda Teška industrija koji trenutno zauzima prva mjesta ljestvica kod nas. Obrađuju stvari drugih izvođaća i više uopće ne čekaju da netko umre, obave do odmah. Da ne spominjem trećerazredne bendove koje nam gura CMC (nažalost jedina glazbea televizija kod nas, MTV Adria i ne znam što je). Publika je isto tako postala sve manje zahtjeva, ali dugotrajno ispiranje mozga je učinilo svoje.

Na kraju svega, pa ne možemo ni očekivat ništa bolje kada i u hrvatskoj glazbi vlada isti princip kao i u drugim segmentima društva, a CMC će prije ustupiti minute manje poznatoj djeci nekih više poznatih Hrvata (Kikimiki Rakimovski, Ivana Kovač, Maja Šuput…), a ovo drugo na kapaljku. Zbog svega ovog i ne čudi da narodnjaci imaju najveću tiražu i dobit te da su skupili sve najbolje muzičare koji su prisiljeni prostituirat se uz stihove tipa kupi mi majko fen da zaližem kosu i postanem njen i striptiz grupu Gole vrištulje. E Balaševiću kako si to lijepo opisao u onoj svojoj pjesmi: narodnjaci,  sve vam je u šaci…

geda @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 31, 2012
Kako radim kao nastavnik, na svom radnom mjestu se trudim koristiti standardni jezik, ali svako malo mi uleti koja dijalektalna riječ i onda me djeca isprave, a mene to nekako uvijek rastuži jer shvatim da moj jezik polako i sigurno umire, moj dijalekt gubi identitet i svi nekako postajemo isti, bezlični, kao s trake skinuti

Kaže se da je jezik živ i da se konstanto mijenja i obogaćuje novim izrazima. Isto tako svi znamo kako su dijalekti jezici sami za sebe koji su, kako je netko jednom rekao, imali manje sreće pa nisu postali standard. No zašto onda kažemo da se jezik mijenja, a za dijalekte često kažemo kako odumiru? Da li se i oni samo mijenjaju?

Nedavno sam proučavala dijalekt otoka Brača; izradila sam glosar u svrhu istraživanja riječi koje su se nekad upotrebljavale i provjerila da li su te iste još uvijek u upotrebi. Mnoge stvari su me iznenadile i pomalo rastužile.

Znamo da je tijekom povijesti otok Brač bio pod mnogim vladarima, ali daleko najsnažniji utjecaj je bio onaj koji je imala Venecija. Upravo u doba venecijanske vladavine, velik broj riječi venecijanskog dijalekta prodire u brački dijalekt i u ono doba on ima onoliku važnost koliku danas za sve jezike danas ima engleski jezik. No, teške prilike na otoku, siromaštvo i glad, prisilili su mnoge generacije da napuste svoja rodna mjesta. Čini mi se da je sa svakim stanovnikom nestao i jedan djelić jezika.

Provodeći svoje istraživanje i pišući glosar, uočila sam da su mnoge riječi i meni nepoznate te da ih nikad u životu nisam čula (mada mi je brački dijalekt blizak). Ono što me još više iznenadilo je bila činjenica da su te iste riječi bile nepoznate i ljudima koji na otoku žive (čak i nekim starijim osobama). To je najbolji pokazatelj promjena koje su se dogodile u posljednjih par desetljeća.

Osim migracija, mislim da je veliki problem i to što se često uporaba dijalekta smatra nekim oblikom nepismenosti (npr. govor u školama). Imali smo u školi dosta đaka s otoka i svaki put kada bi im izletjela kakva dijalektalna riječ odmah bi bilo ne kaže se ponistra nego prozor. Pa dobro, na satu hrvatskog jezika neka se priča kako treba, ali već na drugim satovima mislim da bi si tu i tamo mogli priuštiti koji dijalektalni izraz.

Jedan odličan primjer je naveo jedan naš kroatist koji je odnio svoju knjigu na lekturu. Pisao je o Dalmaciji i otocima. Riječ riva lektori bi mu uvijek ispravljali  i napisali bi obala, ali svi mi znamo što je u Dalmaciji riva, a što obala. To su dva potpuno različita značenja. Situacija je još gora u gradovima. Kada samo pogledamo grad Split vidimo koliko se jezična slika promijenila. Malo tko razumije izraze starih Splićana.

U posljednje vrijeme čakavština postaje sve zanimljivija i pridaje joj se sve više važnosti. Izdaju se rječnici, oživljavaju se neki stari običaji, organiziraju se pjesničke večeri i druženja, a sve u svrhu očuvanja identiteta koji se pomalo gubi. Mnogi jezici i narječja svijeta su već odavno nestali te baš zato moramo biti na oprezu. Nadam se da za nekih pedesetak godina naši potomci neće samo čitati o čakavštini i na čakavštini već da će je bit u prilici čuti i koristiti.

geda @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
58300
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Index.hr
Nema zapisa.